Maškare, mačkare, fašnik, poklade, peto godišnje doba - puno različitih naziva i puno različitih običaja. Oni o kojima pišem ovdje tradicionalni su za jedno malo mjesto u Primorsko-goranskoj županiji.
Za Zagrepčane : mjesto pored Crikvenice, a sve ostale – Tribalj, malo mjesto od svega 600 stanovnika s velikom ljubavi i tradicijom maškara svake godine na svoj način obilježava ovo preduskrsno razdoblje. Maškare počinju prvu subotu nakon Sveta tri kralja i traju sve do Pepelnice, dakle traju od 4 do 9 tjedana. Subotom se u domu održavaju zabave za odrasle, a nedjeljom čajanke za djecu. Za one kojima se ne maškara i za one kojima se ne ide u dom na maškare, ne brinite, maškare dolaze k njima. Svaki vikend dječaci, momci, muškarci u svojim prigodnim odorama obilaze kuće naoružani bubnjevima, harmonikama i ljupkim glasovima kako bi pozdravili kućanstva i domaćine. Te družine grupiraju se generacijski, a uz njih postoji i jedna ponešto osebujnija skupina.
Beli
Za prijatelje fanti i fantice, za neprijatelje isto uz pokoji pogrdni epitet . Posebna družina koja se formira samo zadnji vikend maškaranog doba. Zadnju subotu slobodni neoženjeni momci s navršenih 18 godina oblače svoje karakteristične bijele uniforme s trobojnicom oko torza, kapom , opasani pojasom i odlaze u selo ostavljeni na milost i nemilost djevojaka. Naime oni kada subotu rano ujutro napuste svoje kuće ne smiju se u njih vratiti do utorka, tako da preko dana obilaze kuće gdje im domaćini daju ića i pića, a navečer odlaze u „malu noćnu“ gdje ih slobodne djevojke puštaju da prespavaju u njihovim kućama. I ako se pitate : „Zašto bi netko dobrovoljno pustio u kuću 10 mladića koji su svoju ogromnu žeđ utažili litrom gemišta, a žgaravice pokojom rakijom ?“ Odgovor je jednostavan, bolje to nego da vas ujutro kada žurite na posao dočekaju zazidana vrata, da vam ukradu kokoši ili da nemate čime ograditi dvorište jer su vam zaplijenili ogradu. I zato, nemojte im se zamjerit.
To su samo neki od primjera nepodopština koje se mogu desiti ako ove momke ne pustite da prenoće. No ako ih ipak djevojke ne puste da prespavaju kod njih, ovi kršni momci bez puno muke zaspati će u nekom grmlju ili autu člana skupine, a nekada neće niti spavati. U utorak se momcima pridružuju i divojke, pa tako svi skupa bez bubnjeva, ali i dalje s harmonikom i sada nešto manje ljupkim, a više promuklim glasovima posljednji put te godine šetaju Tribljem da bi na samom kraju s ostalim skupinama zapalili glavnog krivca za sve ono loše što se u selu dešavalo tokom godine. Ako ste komu nešto ukrali, razbili, nekog prevarili – ništa ne brinite, okrivite mesopusta i s guštom ga zapalite.
Jedino što će vas izdati je šentenca, šaljiva rimovana pjesma koja se čita pred cijelim selom i prepričava zgode i nezgode njegovog stanovništva. I zato, pamet u glavu. Preko 300 dana je pred vama da izgurate do slijedećih maškara, a do tada pamtite ovaj tradicionalni pozdrav : Lipi pozdrav simi, vidimo se k letu i neka van je trdo spreda i meko zada – bubanj i muzika složno udaraj!
Comments