Dobrodošli u ciklus najgorih filmova svih vremena. Sljedećih nekoliko mjeseci svjedočit ćete testiranju granica mojega mazohizma i neočekivane potrebe da si zgadim sedmu umjetnost. Svatko od nas pogledao je barem jedan film koji nas je uvrijedio svojom lošom kvalitetom, ali ponekad se pojavi komadić „umjetnosti“ koji gotovo pa razara granicu između stvarnoga i nestvarnoga. Gledajući te kreacije nalik onoj Dr. Frankensteina, možemo se zateći kako preispitujemo smisao života. Neke su negledljive, neke toliko loše da postaju zabavne, a neke nas tjeraju na potencijalno opasne akcije. Prvi film na popisu nekako uspijeva pokriti sve tri kategorije. Herkul u New Yorku debitantska je uloga velikoga Arnolda Schwarzeneggera. Tada je imao tek dvadeset dvije godine, a njegovo se neiskustvo jasno može uočiti na kameri – govori gotovo nerazgovjetno i mjesečari kroz ulogu. Najpoznatija verzija filma sadrži, nekim čudom, još goru sinkronizaciju njegova glasa, ali moguće je pronaći i originalnu verziju.
Neobična radnja filma započinje Herkulovim zanovijetanjem kako mu je dosadno na Olimpu. Njegov otac, Zeus, na to reagira ljutitim mahanjem plastične munje koju stalno drži u ruci, a Junona javno govori kako ne voli Herkula jer nije njezin sin (da, lik se iz nepoznatoga razloga zove Junona po rimskoj mitologiji). Naš se protagonist, unatoč očevu zanovijetanju, zaputi prema svijetu smrtnika. Prilikom putovanja on nasmrt prestraši stariju putnicu aviona i pretuče desetak mornara na brodu za New York (pritom na svako pitanje odgovara „Ja sam Herkul“). Odmah nakon dolaska upoznaje prodavača pereca koji se vrlo kreativno zove Pretzi. On ga prati ostatak filma bez gotovo ikakvoga razloga i pojavljuje se u svakoj sceni kako bi nasumično komentirao događaje kojima svjedoči. Nedugo zatim, Herkul susreće i ljubavni interes, a deset sekundi kasnije pretuče njezinog zaručnika (njegova prva i zadnja scena u filmu). Ona unutar tri minute četiri puta promjeni mišljenje o Herkulu pa pristane otići s njime u šetnju. Nakon toga, naš protagonist doživi susret s humanoidnim medvjedom kojega, pogodili ste, pretuče. Tri minute kasnije on postaje profesionalan hrvač.
U međuvremenu Zeus na Olimpu ljutito maše svojom plastičnom munjom i prijeti svima oko sebe da će ih pokositi. Dolazi do odluke kako bi Herkul trebao provesti stoljeće u Plutonovom podzemlju (ponovno ulazimo u područje rimske mitologije). Junona odluči da mu je potrebna stroža kazna te oduzme Herkulu moći. Taman u toj točci filma naš se protagonist zamjerio talijanskoj mafiji od koje mahnito bježi. Zeus mu milosrdno odluči pomoći i u spas šalje…Samsona. Svi su živjeli zauvijek sretni.
Besmisleno pomahnitali zaplet očito nije jedini problem ovoga filma. Scene nasumično završavaju bez ikakve kohezije, dijalog je često izgovaran u krivom redoslijedu, a likovi se pojavljuju i odlaze bez ikakvoga razloga. Redatelj nije uspio sakriti niski budžet na raspolaganju (spomenuti medvjed u jednome trenu vrlo očito nosi tenisice), a teško je vjerovati da se potrudio. Pokušaji koreografirane akcije najsmješniji su dijelovi filma. Većinu vremena možemo vidjeti samo Schwarzeneggerovu ljutitu grimasu kako se trese pred kamerom, a bilo koji kadar u širokome planu prikazuje grupu ljudi koja se nasumično baca na pod pokošena od strane neke nevidljive sile. Protagonist bi trebao biti simpatičan, ali većinu vremena samo maltretira ljude oko sebe. U prvih pola sata pretuče desetak nedužnih ljudi i vrijeđa ih kako su slabiji od njega (jednom taksistu prevrne auto jer nije imao dva dolara kako bi platio vožnju). Kada pokušava dati kompliment, uspije samo uvrijediti.
Ako poželite biti mazohist poput mene, pogledajte samo prvu polovicu filma. U njoj će vas dočekati pregršt nenamjerno urnebesnih trenutaka. Ostatak filma, nažalost, gubi bilo kakvu koherentnost koju je ranije imao, što ga čini negledljivim. Schwarzeneggeru bi, doduše, svi trebali čestitati. Nevjerojatno je da je nakon ovakvoga debakla uspio izgraditi tako uspješnu i bogatu karijeru.
Ocjena: 2/10
Comments