Iz Istanbula s ljubavlju,
nekome tko ovo treba pročitati.
Što kada stres postaje neizdrživ, a okolina nepodrživa?
Iako se danas sve više priča o mentalnom zdravlju, mnogi segmenti ove teme i dalje su neistraženi… Da, svi smo pod stresom. Neki više, neki manje. Ili imamo razne načina nošenja. Ili nemamo kvalitetno oružje pred ovim sveprisutnim neprijateljem. A možda nam je i prijatelj, možda nas drži živima i izazvanima da idemo prema naprijed. Ipak, ne bismo se trebali družiti svaki dan, cijeli dan.
Stres ispita, pritisak posla, neodgovarajuća okolina, toksični ljudi ili generalni gubitak mira i unutarnjeg fokusa – današnjica.
Valjalo bi izmisliti osobno cjepivo protiv stresa, složiti vlastiti koktel preferencija postizanja unutarnjeg mira, te ga ubrizgati u svoje živote prije same zaraze negativom. Moja formula sastavljena je od: meditacije, kasnih vožnji s prijateljima i preglasnom muzikom te putovanja.
Osvrnut ću se na segment putovanja, s obzirom da članak pišem iz hotelske sobe u Turskoj.
DA, putovanje i promjena okoline pomažu… Drugi krevet, drugi zrak i drugi ljudi bude osjećaj da nije i neće sve uvijek biti monotono i sivo, već da je promjena prisutna. Samo što nije prisutna na lokaciji gdje smo mi inače.
Zašto?
Pa... koga ja mogu razočarati u drugoj državi u 9 dana posjeta? Nikoga. Tko mene može povrijediti? Nitko. Koliko ljepota mogu otkriti? Neograničen broj. A ovdje me ionako nitko ne poznaje…
Prijašnji odlomak je točan. I kriv je.
Narušeno mentalno stanje kratkoročno će se promijeniti promjenom okoline, ali ona dugoročno neće postići mnogo u našim životima, jer čim zakoračimo u brige običnog života, negativne struje počinju ponovo teći, i zapljusnu nas morem lošeg raspoloženja, i naprave preokret kao pljusak usred vrućeg ljetnog dana.
Maknut ću se od dramatičnih opisa.
Nemoj bježati od svojih problema, nemoj se ni boriti s njima. Razmisli jesu li ti „problemi“ realni (i uzmite u obzir da ovo piše control-freak i over-thinker, aka. stress is my jam) i hoće li zapravo biti ikakvih, a pogotovo negativnih posljedica, prisutnih. Nekada je u redu stvari samo pustiti od sebe.
Ne morate otputovati da biste putovali.
U našim svakodnevnim okolinama postoji velik broj besplatnih lokacija na koje se može putovati. Najviše ih ima prirodnih, prepunih boja i života koji se odvija neovisno o vašem stresu. Nekoliko sati putovanja u prirodu tjedno ima pozivan učinak na naše tijelo i um. Putuj po svom mjestu, putuj po vlastitoj kući. Putovanje se sastoji od pozitivne promjene lokacije i pozitivne promjene ponašanja. Nemoj učiti u svojoj sobi, uči u dnevnome boravku ili na terasi.
Možda ovi odlomci mnogima nemaju smisla, ali ako uđemo u srž putovanja i izvažemo dobre i loše strane, nerijetko su u ravnoteži. Na primjer, turbulencije u avionu izazvale su mi više stresa od ovogodišnjih kolokvija… Pa je li onda vrijedilo otići? Sada bih rekla da je. Na tri tisuće metara, usred napadaja panike i hiperventilacije, ne bih se baš složila s time.
Ima li ovo sve zaključak?
DA. Zaključila sam da bih riječ „putovanje“ u ovom tekstu trebalo zamijeniti riječi „pomicanje“ ili sintagmom „pomak unaprijed“. Tekst bi trebalo pročitati još jednom, s ovom zamjenom.
Nemoj stajati na mjestu, u stresu do koljena, trbuha ili grla. Svoja unutarnja stanja samo mi kontroliramo i sami si dozvoljavamo loše raspoloženje i loše djelovanje. Što je gore, to je teže prema gore, ali to je ljepše kada postignemo ponovno onaj istinski mir i vrati nam se osmijeh bez ikakvog posebnog razloga. Jedini pokretač, i najveći oslonac u životu, trebali bismo si biti mi sami i kao pojedinci moramo raditi na jačanju toga. Zato je svako putovanje, koliko god maleno bilo, od iznimnog značaja za naše mentalno zdravlje. Boljitak našeg bića ne može se izgraditi samo od sebe, ali samo od tebe, može.
Predobar članak! Lajk! ❤👏🏽