U današnjem dinamičnom svijetu rada, sve je više ljudi okupirano pronalaženjem zadovoljstva, ispunjenja i svrhovitosti u svom poslu. U moru birokratskih radnih operacija, slanja mailova i monotonih radnji mnogi se pitaju kako povećati pozitivnije gledište na posao, kako sa iščekivanjem ujutro otići na njega ili kako barem odmoran i sretan s posla stići kući. Na sva ova pitanja i problematiku veže se job crafting koji se prevodi kao “oblikovanje posla”, ali koristit ćemo sintagmu job crafting, ipak je zvučnije i upečatljivije.
To je koncept koji se odnosi na proces u kojem zaposlenici poduzimaju proaktivne korake kako bi poboljšali svoje iskustvo i zadovoljstvo poslom. Job crafting, psihologinja Catherine Moore objašnjava kao ostajanje u poziciji u kojoj jesmo, pritom mijenjajući percepciju svoje uloge kao zaposlenika.
Može se napraviti podjela na tradicionalni pristup poslu te upravo objašnjeni job crafting. Ono što tradicionalni pristup podrazumijeva je obavljanje zadataka koji su unaprijed predviđeni, bez prostora za modifikaciju ili promjenu. U kontekstu tradicionalnog pristupa, zaposlenici imaju jasno određene zadatke i od njih se očekuje da te zadatke izvrše na određeni način. Da malo približimo tu situaciju, dobar primjer bila bi imaginarna situacija u sektoru ljudskih potencijala. Kada već pažnju posvećujemo temi radnog zadovoljstva, zadržat ćemo se u sektoru koji se time upravo i bavi.
Zamislimo da u odjelu za ljudske potencijale rade Branko i Marko. Branko je zadužen za vođenje evidencije zaposlenika, a Marko za regrutaciju novih zaposlenika. Branko nakon nekog vremena osjeti zasićenost svojim poslom od 8 do 16 koji mu postane monoton i više ne pronalazi motivaciju za obavljanje radnih zadataka i osjećaj vlastitog ispunjenja istim. Branko nakon identifikacije vlastitog nezadovoljstva se obraća svom nadležnom s upitom postoji li mogućnost da osim vođenja evidencija dio svog radnog vremena provede regrutirajući zaposlenike jer smatra da bi time postao produktivniji i učinkovitiji na polju vođenja evidencija te bi promjenom radne dinamike postigao i vlastito zadovoljstvo. Pitanje je hoće li to nadležni odobriti, ali poanta primjera je važnost osvještavanja burnouta ili osjećaja nezadovoljstva te nakon prepoznavanja tih elemenata koji negativno utječu na nas, slijedi poduzimanje konkretnih koraka kako bi se preveniralo daljnje nezadovoljstvo i osigurala pozitivna atmosfera na radnom mjestu te generalno u životu.
Već spomenuta psihologinja Catherine Moore navodi da postoje 3 ključna elementa job craftinga. Izvorni nazivi tih elemenata koji puno više dočaravaju svoj značaj nego kada bi se preveli su:
Task crafting
Relationship crafting
Cognitive crafting
Task crafting se odnosi na oblikovanje radnih zadataka i to može uključivati dodavanje ili izbacivanje određenih zadataka ili odgovornosti koje su u opisu posla, to nam je vidljivo u primjeru Branka, on je dio svoje odgovornosti htio smanjiti da može preuzeti tj. dodati neku drugu odgovornost, a to je regrutacija zaposlenika. Još jedan primjer može biti da vozač autobusa koji vozi relaciju Zagreb - Zadar putnicima predloži neke lokalitete u Zadru koje trebaju posjetiti, dodavanje tog zadatka u svoj posao xy vozaču busa stvara posebno ispunjenje jer voli kontakt s ljudima, a to mu radno mjesto ne dozvoljava s obzirom na to da većinu vremena provodi sam gledajući na cestu. Nije nepoznato da radna okolina značajno utječe na raspoloženje i zadovoljstvo radnim mjestom.
Relationship crafting govori upravo o važnosti zdrave komunikacije te potiče osvještavanje činjenice da s određenim ljudima provodimo većinu dana pa i tjedna te je važno stvoriti konstruktivnu i funkcionalnu okolinu.
Cognitive crafting odnosi se na promjene perspektive onoga što radimo, nekolicina ljudi ponekad osjeća da je posao koji obavljaju manje vrijedan od tuđeg posla, ali pomoću kognitivnog oblikovanja može se stvarati posve drugačija slika. Primjerice, medicinska sestra u bolnici može razmišljati na način da je njen posao nemjerljivo manje utjecajan ili “lošiji” od posla kojeg obavlja doktor. Umjesto takvog načina razmišljanja, medicinska sestra može razmišljati na način da se bez nje pacijenti ne bi mogli naručiti kod doktora niti da doktor ne bi mogao operirati bez da mu itko dodaje potrebne instrumente. Takvim razmišljanjem, automatski se stvara osjećaj veće vrijednosti našeg posla, ali i nas kao individua.
Naravno da ne postoji na svakom radnom mjestu opcija razgovora s nadležnim o promjeni zadataka i odgovornosti, ali ako postoji, zašto tu priliku ne iskoristiti ukoliko će nam pružiti veće zadovoljstvo. Ono na što svatko od nas definitivno može utjecati je kognitivno craftanje, to jest način na koji mi sami percipiramo vlastitu ulogu na poslu. Na kraju, na nama je hoćemo li biti pasivni zaposlenici koji se pokoravaju svim naredbama i slijepo pratimo rutine ili ćemo biti job crafteri i težiti tome da nam bude bolje. Na poslu provodimo većinu tjedna, na koncu i života pa zašto onda tu većinu ne bismo pokušali pretvoriti u nešto što smatramo svrhovitim i što nam daje energiju za ostale aspekte života.
Comments