Maratonka Matea Parlov Koštro (29) osmerostruka je državna prvakinja na dugim prugama te višestruka rekorderka . Matea je rođakinja slavnog boksača Mate Parlova koji od ljeta više nije jedini olimpijac u obitelji. Matea je postala najuspješnija Hrvatska maratonka na Olimpijskim igrama nakon što je zauzela visoko 21. mjesto. Ona nas je provela kroz svoj životni put, ispričala nam kako su tekle pripreme za OI, kako joj je prošla sama utrka te gdje se vidi u budućnosti.
Ian: Draga Matea, hvala ti puno što si odvojila svoje vrijeme i pristala sa mnom na intervju.
Matea: Dragi Ian, drago mi je biti ovdje danas s tobom i hvala ti na prilici da ispričam svoju priču.
Ian: Dragi čitatelji… Priprema, pozor, start! Potrčimo kroz Mateinu priču!
2. S koliko si godina krenula trenirati i jesi li se još nečime bavila osim atletikom?
Krenula sam trenirati u 8. razredu na nagovor jedne trenerice atletike koja me vidjela na školskom natjecanju gdje sam trčala 600m. Do tada sam se bavila rukometom tako da sam prvu ljubav zamijenila atletikom i nisam požalila s tom odlukom.
3. Smatraš li da ti je bitnije bila genetika, budući da znamo iz kakve obitelji dolaziš, ili naporni rad?
Smatram da je na razini na kojoj se ja nalazim jako bitna genetika, odnosno talent, ali jednako je bitan naporan rad. Sportaš koji je iznimno talentiran i uz to ima sustavno složen trening može daleko dogurati. Jedno bez drugoga ne ide i zato se ne slažem s tvrdnjama pojedinaca da je talent 1% uspjeha.
4. Kako si se snašla u životu sportaša i koliko je to utjecalo na tebe kao osobu?
Sport me izgradio u osobu koja sam sada. Kroz uspone i padove učim dosta o sebi, treniram da budem strpljivija, suosjećajnija i zahvalnija na svemu, posebice ljudima koji me okružuju. Naravno da ponekad dođem u situaciju koja se čini bezizlazna, no uvijek postoji izlaz iz svake malo manje lijepe situacije, a znamo da uvijek nakon kiše izađe sunce.
5. Jesi li imala puno ozljeda u profesionalnoj karijeri i kako si se nosila s njima?
Do sada na sreću nisam imala niti jednu ozljedu zbog koje sam morala pauzirati. Ovdje bih se posebno zahvalila mojim fizioterapeutima iz Tensegrity centra koji sprečavaju svaku ozljedu tretirajući i najmanju bol koju osjetim u što kraćem roku kako se ne bi razvila u ozbiljniju ozljedu.
6. Jesi li se prije natjecala u nekoj drugoj disciplini i kako to da si odabrala baš maraton?
Dugo godina sam trčala srednje pruge, no stjecajem okolnosti 2017. godine mijenjam klub i na nagovor novog trenera dajem priliku maratonu. Već nakon svega nekoliko treninga, trener Slavko Petrović uočava moje izuzetne aerobne sposobnosti i tad smo oboje znali da smo donijeli ispravnu odluku.
7. Koji dio u samoj utrci ti je najzahtjevniji, a koji najdraži?
Najdraži dio maratona mi je sam start jer su svi najbolji trkači rame uz rame i vlada opća euforija. Najteži dio utrke počinje nakon 35. kilometra kada se isprazne zalihe glikogena i tu je jako važno
ustrajati i biti fokusiran do samog cilja.
8. S koliko godina si pobijedila na prvoj utrci i nešto o tome i jesi li tada mogla zamisliti da ćeš ostvariti ono što si danas ostvarila?
Već na samom početku sam pobjeđivala na raznim susretima juniorskih reprezentacija. Izdvojila bih Kup Europe gdje sam kao juniorka predstavljala seniorsku reprezentaciju Hrvatske na 3000 metara. Bila mi je posebna čast predstavljati reprezentaciju Hrvatske u sastavu u kojem je tada bila i Blanka Vlašić.
9. Koja natjecanja najviše pamtiš i koja su bila najveća na kojima si sudjelovala prije OI?
Svakako će mi ostati u sjećanju moje prvo europsko juniorsko prvenstvo u Tallinu gdje sam trčala 3000 metara sa zaprekama, Hanžekovićev memorijal 2015. godine na kojem sam istrčala državni rekord na 3000 metara i Svjetsko prvenstvo u Dohi 2019. godine iako je sama utrka bila izuzetno naporna.
10. Kada si saznala da si srušila normu za OI i kakav je osjećaj bio?
Prošle godine u Valenciji sam istrčala normu za OI. Po treninzima sam vidjela da mogu trčati i bolje od norme, no zbog situacije s koronom i otkazivanjem utrka trener i ja smo prije same utrke dogovorili da ću ići na sigurno, odnosno s grupom trkačica koja je lovila normu za OI. Već pred kraj utrke sam po prolazima na satu vidjela da sam čak i brža od norme tako da za mene nije bilo panike. Preostalo je samo mirno istrčati utrku i ući u cilj.
11. Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Najčešće ujutro odrađujem glavni trening jer su mi utrke ujutro pa da se tijelo navikne. Nakon treninga odlazim doma kuhati ručak i onda slijedi ili odmor ili odlazak fizioterapeutu te zatim i popodnevni trening koji je nešto kraći i lakši. Najčešće treniram na Jarunu, a dionice odrađujem na Sveticama pod budnim okom trenera. Kako je u Hrvatskoj jako teško živjeti od sporta jer se uspjeh mjeri samo medaljom, koju je u mojoj disciplini jako teško, odnosno gotovo nemoguće osvojiti, jednom tjedno radim individualni trening s malim nogometašima.
12. Kako su tekle pripreme za OI?
Zbog situacije s covidom bila sam primorana odraditi većinu priprema u Hrvatskoj tako da sam se pripremala u Zagrebu, Zadru i zadnji dio priprema sam otišla u Livigno, u visinski kamp gdje sam provela 3 tjedna te izbrusila formu za OI.
13. Misliš li da ti je bilo bitnije pripremati se fizički ili je bilo jako bitno i biti psihički spremna za ovo?
Za maraton je izuzetno bitno da ste u jako dobroj formi i da ne trčite maraton polu spremni jer je to iznimno brutalna disciplina. Jako je važna bila i psihička priprema jer smo mi maratonci bili u nezavidnoj situaciji budući da su vremenski uvjeti bili jako nepovoljni. Već na startu je bilo 30 stupnjeva i 90% vlage što nam je jako otežavalo utrku.
14. Jesi li imala problema u Tokyu sa treninzima i opremom i sličnim stvarima kao što su se žalili mnogi poznati sportaši… Pa i puno naših?
Velik problem je bio s opremom jer smo morali trenirati u brendu koji je bio službeni brend naše reprezentacije na OI. Većina nas sportaša olimpijaca ima ugovore s drugim sportskim brendovima koji su nam za vrijeme OI bili zabranjeni i mislim da to nije fer prema brendovima koji nam daju podršku cijele godine. Također, nitko od fizioterapeuta iz Hrvatske nije bio s nama maratonkama u Sapporu pa me trener morao masirati prije utrke jer sam se zbog vrućine borila s grčevima u nogama. Moram priznati da nisam očekivala da ću morati toliko improvizirati na jednom tako velikom natjecanju kao što su OI gdje bi sportaši trebali biti maksimalno zbrinuti.
15. Možeš li nas kratko provesti kroz samu utrku, kako je to izgledalo?
Utrka je bila izuzetno zahtjevna od samoga starta budući da su vremenski uvjeti bili izuzetno teški za disciplinu kao što je maraton. Na startu je vladala trema među nama maratonkama jer nismo znale što nas čeka na tom dugačkom putu od 42 kilometara i 195 metara. Krenule smo dosta rezervirano, vrućina se pojačavala i na svakoj okrepnoj stanici smo bile primorane osim osobne okrepe uzimati i bočicu s vodom s kojom smo se polijevale kao i vrećicu leda kojom smo se hladile. Dosta cura je odustajalo za vrijeme utrke jer su se vrućina i vlaga pojačavale. Ja sam trčala rame uz rame s maratonkom iz Njemačke. Čak smo se svakih par kilometara međusobno bodrile i dodavale si vodu i led kako bismo što bezbolnije došle do cilja. Negdje na 36. kilometru sam uz okrepnu stanicu vidjela trenera koji se zaderao da sam jako dobro pozicionirana i da trčim za Hrvatsku i borim se do kraja. U tom trenutku nije bilo veće motivacije za mene nego boriti se za svoju zemlju na najvećem natjecanju na kojem jedan sportaš može nastupati. U cilj ulazim kao 21. maratonka, odnosno 6. Europljanka i s najboljim plasmanom u povijesti hrvatskog dugoprugaškog trčanja.
16. Kakav je osjećaj bio kasnije i jesi li bila zadovoljna?
Prilikom ulaska u cilj bila sam preplavljena emocijama. Nikada do tada nisam osjećala takvu sreću, strahopoštovanje prema disciplini koju trčim, prema natjecanju na kojem nastupam. Ubrzo sam saznala od trenera prijateljice Belgijanke da sam 21. maratonka u cilju. Bila sam šokirana, sretna i ponosna i jedva sam čekala doći do mjesta gdje sam prije utrke ostavila stvari kako bi se javila svojoj obitelji iz dalekog Japana.
17. Misliš li da ćeš sada s ovim iskustvom biti spremnija za iduće OI?
Sigurna sam da s ovim iskustvom koje imam sada, da će sljedeće OI biti još uspješnije.
18. Spremaš li se za Europsko i Svjetsko prvenstvo?
Trenutno se spremam za maraton u Sevilli koji će se održati u veljači 2022. godine, a zatim će fokus biti na pripreme za EP u Münchenu.
19. Što ćeš najviše pamtiti iz Tokya?
Najviše ću pamtiti ljubaznost Japanaca koji su uvijek srdačni i prijateljski raspoloženi. Zbog situacije sa coronom nam nije bio dozvoljen izlazak iz hotela osim u slučaju treninga tako da nažalost nisam mogla razgledati grad.
20. Jesi li ostvarila neke nove poslovne veze ili prijateljstva za vrijeme boravka u Tokyu?
Ostvarila sam jako puno prijateljstava s kolegicama maratonkama tako da sam jako sretna zbog toga. Žao mi je što mi maratonci nismo bili smješteni u olimpijskom selu u Tokyu pa se nisam uspjela upoznati s našim sportašima iz Hrvatske. Nadam se da ću imati priliku na OI u Parizu.
21. Čime bi se voljela baviti u budućnosti?
Po struci sam magistra kineziologije pa se nakon sportske karijere vidim na nekom mjestu gdje bih mogla pomoći razvitku sporta u Hrvatskoj.
22. Planiraš li završiti još koji faks ili diplomirati ili završiti neki dodatni tečaj?
Velika mi je želja upisati doktorski studij na Kineziološkom fakultetu. Bilo bi korisno kada bi fakulteti sufinancirali dodatno školovanje vrhunskih sportaša. Smatram da jedan vrhunski sportaš s iskustvom kroz svoju karijeru obogaćenu teorijskim znanjem može biti jako dobar stručnjak.
23. Koja je sljedeća utrka po rasporedu i jesi li spremna za nove pobjede?
Najbliži cilj je trenutno maraton u Sevilli u veljači, a prije toga ću sigurno trčati nekoliko kraćih utrka kako bi bila što spremnija za maraton.
Ian: Draga Matea, hvala ti što si odvojila svoje vrijeme i pristala na ovaj intervju sa mnom. U svoje ime i u ime tima Glasa Studenta, želim ti sretan nastavak karijere i puno sreće i pobjeda na sljedećim utrkama. Također, želimo ti sretan Božić i Novu Godinu.
Matea: Dragi Ian, hvala tebi što si me pitao i dao mi priliku da ispričam svoju priču. Također, drago mi je da sam tako mogla sudjelovati na vašem projektu koji iznimno cijenim i jedva čekam pročitati članak na vašem portalu. Također, tebi i tvom timu želim sve najbolje za Božić i Novu godinu.
…A Vama dragi čitatelji želim sretnu i uspješnu Novu Godinu i vraćamo se uskoro uz još bolji i zanimljiviji sadržaj. Stay tunned...
.
.
.
Comments