Pjesmatika: Pjesme s vodom i o vodi 4

Tog jutra

Tog jutra iznad mora nestalo je gravitacije.

Jata riba plovila su oblacima.

Iako baš nitko osim mene nije to vidio

nemojte misliti da ja pretjerujem ili izmišljam.

Nije to bio velik val ili igra svjetla.

Svoju mrežu bacila sam visoko među oblake

i evo sad ti i ja jedemo pečene te nebeske ribe.

Table

Ti si lokva morske vode ostala poslije vala

u kojoj ja, riba, čučim.

Još sam mlada i još učim

i stare ribe su sa mnom u lokvi.

Tu ne mogu plivati bez lupanja o zidove,

ne mogu rasti bez straha da udarim o hridi,

lokva je topla i u centru stijene,

iz nje se more čuje, ali se ne vidi,

a ja silno želim vidjeti more.

#pjesme #voda #pjesmatika #poezija #glas studenta