Prokrastinacija je navika odgađanja izvršavanja zadataka ili obveza, obično zbog nedostatka motivacije, straha od neuspjeha ili nedostatka samodiscipline. Psiholozi prokrastinaciju često definiraju kao oblik neuspjeha samoregulacije koji karakterizira iracionalno odgađanje zadataka unatoč potencijalno negativnim posljedicama.
Kako bi se osvijestile posljedice ovog fenomena, važno je poznavati njegove uzroke:
Nedostatak motivacije: nejasna svrha ili cilj može rezultirati manjkom motivacije za započinjanje ili završavanje zadatka. Primjer bi mogao biti student koji odgađa pisanje seminarskog rada jer nije dovoljno motiviran za istraživanje teme koja mu se ne čini zanimljivom.
Strah od neuspjeha: može potaknuti prokrastinaciju jer osoba pokušava izbjeći situacije koje bi mogle rezultirati negativnim ishodom. Primjerice, osoba može odgoditi prijavu za posao jer se boji da neće biti odabrana ili da neće ispuniti očekivanja poslodavca.
Nedostatak samokontrole ili samodiscipline: može rezultirati odgađanjem obaveza jer osoba možda nema dovoljno snage i volje da se suoči s neugodnim zadacima ili izvrši dugoročne ciljeve. Dobar primjer za manjak samodiscipline su osobe koje se ne pridržavaju plana prehrane i vježbanja u periodu kada žele smršavjeti.
Tehnološke distrakcije: često provjeravanje mobitela i prekomjerno pregledavanje sadržaja na društvenim mrežama može ometati produktivnost i potaknuti prokrastinaciju. Vjerojatno svima sada na pamet padaju Instagram reels-evi.
Perfekcionizam: pretjerani zahtjevi za savršenstvom mogu dovesti do straha od neuspjeha i odgađanja obaveza kako bi se izbjegli mogući nedostaci ili greške. Adekvatan primjer za ovaj razlog prokrastinacije može predstavljati osoba koja neki posao niti ne želi započinjati jer se boji da neće ostvariti svoje pune kapacitete.
Naravno, uzroka ima beskonačno mnogo i oni su specifični za svakog pojedinca, ali važno se složiti s time da se razlog za prokrastinaciju uvijek može pronaći.
Doduše, postoje i strategije koje olakšavaju borbu protiv prokrastinacije. Jedna od učestalijih je podjela velikog zadatka na manje zadatke. To bi značilo da ako se treba napisati seminar od 20 stranica, bilo bi poželjno jedan dan istražiti literaturu, drugi dan naslove i podnaslove, treći dan krenuti s pisanjem uvoda i laganim tempom nastaviti pisanje ostalih dana. Zvuči nerealno teško za sve ljude koji prokrastiniraju, ali vrijedi jednom pokušati kako bi se osvijestile beneficije koje sa sobom nosi kretanje na vrijeme.
Jednako tako, ono što može produbiti prokrastinaciju, osjećaj krivnje i stres je definitivno samokritiziranje koje je nerijetko put prema raznim mentalnim problemima. Važno je i biti blag prema sebi i oprostiti si svako odgađanje zadatka i dovođenje do neželjenih ishoda, bila to anksioznost jer je ostao još samo jedan dan do ispita ili u konačnici, pad ispita.
Može se reći da se poslovi odgađaju zato što se ljudi ne povežu intrinzično s njima te da osjećaj prema određenom poslu ili zadatku može stvoriti veću averziju od same neorganiziranosti. Uvijek će postojati zadaci koji izazivaju veće ili manje sviđanje, ali u većini slučajeva se svi oni trebaju odraditi.
Prvi korak u borbi protiv prokrastinacije je samosvijest, a ako ste svjesni činjenice da vas već sada boli želudac od razmišljanja o ispitu koji je za dva tjedna, olakšajte sebi i otvorite skriptu već danas, svidjet će vam se osjećaj dan prije ispita!
Drugi korak je postavljanje jasnih ciljeva i odluka o tome kada će se ti ciljevi ostvariti, zato je važno biti upoznat s ciljem i razlomiti ga na manje dijelove kako bi se on uistinu i ostvario.
Treći korak, za kojeg mnogi vjeruju da je u današnjici najveći izvor prokrastinacije odnosi se na odstranjivanje svih digitalnih distrakcija, pogotovo društvenih mreža. Screen time može biti dobar, ali i zabrinjavajuć pokazatelj vremena provedenog na neproduktivan način, ako on iznosi nekoliko sati, bilo bi poželjno to shvatiti kao poruku da se tih nekoliko sati uvijek može konstruktivnije provesti.
Comentarios