6.12 obilježava se blagdan sv. Nikole, a uz nama poznatog dobrog svećenika koji nam je jednom donosio zlato, a danas čokoladu, stiže nam i njegov crni pratitelj. Tko je Krampus?
Kao dijete plašili su me tim crnim rogatim stvorom s dugim jezikom i željom da zločestu djecu poždere ili ih strpa u vreću, pa odnese tko zna kamo. Moram priznati, to plašenje i nije baš palilo kad bi od njega dobila jedino jeftinu zlatnu šibu sa zvončićem koju sam prije toga vidjela na akciji u Konzumu i još nešto mrkvi, krumpira, kivija i luka koje sam još jučer vidjela u našem frižideru, a iz kojeg su danas misteriozno nestali. I to je bilo to. Kraj priče o njemu. Misteriozna figura koja se, izgleda, iz ničega pojavila, premjestila nešto voća i povrća, te za sobom ostavila nešto zlatnog ili srebrnog granja, pa nestala. Onda sam jedno vrijeme malo razmatrala mogućnost da su ovi u Konzumu od njega nabavili sve to voće, povrće i šibe pa mi je u glavi Krampus postao nekakav vrtlar s čudnim hobijima (hey, I don’t judge), međutim i ta teorija je brzo otpala kad su jedne godine neke jabuke od tete Vere s pazara završile u mojoj čarapi.
Nije ni sv. Nikola bio neki, po meni zdrav u glavu, lik. Mislim stvarno, stavljat hranu u čarape? To je sve tako strašno nehigijenski, svakako je bilo tako za malu ja kojoj je bilo opće poznato da čarape idu na noge, a noge često smrde i zato ih se treba redovito prati (i noge i čarape), pa kome bi onda palo na pamet gurat ruku u tuđe čarape kad ne znaš jesu li na nekim smrdljivim nogama bile? Međutim, čokolada je čokolada, to se puno ne propitkuje. Bitno da je u omotu i da je po mogućnosti Dorina s keksima. Ta mi je tad bila najdraža, a sad moram priznat da je dugo nisam jela. Tu je ljubav zamijenila puno privlačnija Dorina s kikirikijem.
Vratimo se sad bitnoj temi, a to je onaj čudni rogati vrtlar od maloprije i odakle je ispuzao.
U davno doba, prije d kršćanske kulture, imali smo vlastite bogove i blagdane, danas stavljene pod naziv poganska kultura i prikladno demonizirane. Među svim tim demonima čuči i Krampus, koji je ovim prostorima bauljao puno prije bilo kakvih kraljeva, svetaca i časnih sestara.
Izravno je povezan s likom pretpovijesnog rogatog božanstva čije se postojanje pronalazi u svijesti gotovo svih indoeuropskih kultura i koje je imalo takav utjecaj da ga je od početka kršćanstvo ciljalo potkopati.
Minotaur u Grčkoj, bog Amon, Khnum, Banebdjed i ostali ovnu slični bogovi Egipta, lik boga Pana, u keltskim kulturama likovi pod nazivom Cernunnos (rogati), bog Orakula u Africi kojeg su štovala libijska plemena u Siwi, te bog Ikengo u Nigeriji, bog Inda Pashupati, Baphomet - suprug Velike Božice u Wicca kulturi i lice vraga u Rider-Waite tarotu, te rogati bog Kananaca pod nazivom Ba’al Hadad samo su neki od primjera.
Rogovi su drevni simbol moći i plodnosti, pa i seksualnosti na koju je rano kršćanstvo gledalo kao grijeh (a nije ni sada baš općeprihvaćen iskaz čovjeka u konzervativnijim kršćanskim mjestima). Nije slučajnost da je upravo ovako prikazan lik sotone ili da je upravo zlatnom rogatom teletu Mojsijev narod nakratko poklonio svoju pažnju.
Naziv Krampus potječe iz njemačkog “krampen” (kandža). Njegov lik nije trebao biti nekog zločinca već nestašnog vražića, a kaže se da je iz porodice kućnih duhova, kao što su naši domaći, Bagan, njemački koboldi ili Slavenski domovoji. On je polučovjek, polujarac/ovan koji oko bokova nosi vreću, a oko vrata, gležnjeva i zapešća lance koji ponekad imaju i zvona. Smatra se da su lanci dodani kasnije kao pokušaj kršćanstva da “veže vraga”, ali možda su preostali iz vještičjih rituala vezivanja. Što god bio prije, danas je Krampus u našoj kulturi jedno zlo monstruozno biće. Šiba od breze, drveta koje je u mnogim kulturama simbol zaštite od zla, blagoslova, te pročišćenja, u Srbiji je prokleto drvo jer se njime bičevalo Isusa, pa tako stavljena u kršćanski kontekst ipak dolazi kao simbol zla, boli i kazne. Pitanje je zašto se onda zlatna šiba od breze dobiva od Nikole, a srebrna od Krampusa? (ovo mi je bila nova informacija) Moramo li onda brezu gledati kao simbol i dobra i zla?
Tko tu koga mulja?
Ma nije uopće bitno. Nikola uvijek dolazi s nekim u paru, bio taj njegov pomoćnik ili protuteža, a kod nas, u Austriji i Sloveniji, taj je netko Krampus. Ako već treba doći, neka dođe. Bitno je da se ljudi najedu čokolade (makar to bilo i poslije sv. Nikole kad je na popustu).
Comments