U Četvrtak 19. siječnja 2023. prisustvovao sam panelu koji se bavio problematikom Mirne reintegracije Podunavlja, događaja koji je obilježio simbolični kraj krvavih sukoba koji su obilježili borbu Hrvatske za neovisnost. Među govornicima bila je bivša ministrica pravosuđa i bliska savjetnica predsjednika Tuđmana – Vesna Škare Ožbolt.
Često se vuče paralela s ratom u Ukrajini zbog događaja koji su bili prisutni u Domovinskom ratu i uspoređuju ta dva sukoba, ali Hrvatska nije imala jednoglasnu i beskompromisnu podršku Zapada dok Ukrajina ima. Je li Ukrajina pogriješila time što se potpuno oslanja na Zapada i vojnu podršku Zapada nauštrb mirovnih i diplomatskih pregovora ili mislite da je s Rusijom nemoguće postići uspješne pregovore? Mislim da se Ukrajina mora početi okretati pregovorima jer ovaj rat strašno iscrpljuje i prijeti jednoj sveopćoj kataklizmi i apsolutno među ovakvim stranama pregovori donose više nego ratovanje.
Druge pitanje, malo skrećemo na drugu temu, gospodin Mate Granić i Vi, kao razočarani bivši članovi HDZ-a 2000. godine ste osnovali stranku Demokratski centar. Unatoč tome što ste gospodin Granić i Vi bili jedni od najpopularnijih i najpozitivnijih ličnosti tog vremena, stranka nije zaživjela. Isto vrijedi i za druge primjere stranaka koje su nastale od strane razočaranih HDZ-ovaca poput Domovinskog pokreta. Zašto mislite da je to tako, i što Vas je uopće potaklo da osnujete novu stranku?
Ja sam 2000. godine, dakle kada je predsjednik Tuđman preminuo, zagovarala reformu i reorganizaciju HDZ-a; da se HDZ jednostavno organizira. To su bila vremena, ja ću podsjetiti, petog ortaka, carovanja, koje kakvih mračnih situacija, ljudi, službi… HDZ se jednostavno trebao obnoviti. Predlagala sam doista da se reformira i da na površinu izađu novi, mladi, neopterećeni ljudi. Ja sam tada bila jedini izborni pobjednik u HDZ-u 2000. godine na parlamentarnim izborima. Tada su bile dvije struje. Jedna je bila reformska, moja, a druga poprilično rigidna kojoj je odgovaralo takvo kaotično stanje, unatoč neuspjehu na parlamentarnim izborima. Tada reformatori nisu prošli. Dakle, ja nisam prošla sa svojim idejama. Jednostavno nisu bile prihvaćene, iako sam bila potpredsjednica stranke i ujedno najmlađa potpredsjednica stranke tada.
Jednostavno situacija je bila takva da mi je palo nebo na glavu, što bi se reklo.
Ja sam otišla, za mnom su otišli Mate Granić i Pavao Miljavac. Uglavnom politički umjereni ljudi koji su imali određenih rezultata u politici. Osnovali smo Demokratski centar. U to vrijeme bilo je mukotrpno raditi stranku ni iz čega. Ona je praktički predstavljala sve ono što je predstavljao HDZ, ali onaj pozitivan, razvojni HDZ. Tada je došao Sanader i jednostavno se ta razlika istopila. U ono vrijeme, on je bio moderan vođa HDZ-a i razlika između nas i njega bila je gotovo nikakva. To je praktički presudilo. Da je na čelo HDZ-a došla neka rigidna desnica, mi bi imali daleko bolji rezultat. To se sve otopilo.
Kod stranaka, kao što vidite, uvijek postoji desna i lijeva strana. Uvijek su to HDZ i SDP uz stranke koje predstavljaju određeni balans i korektor tim stranama. Demokratski centar koliko god je bio malen povukao je rezultate i odradio određene korekcije prema HDZ-u. HDZ se počeo mijenjati. Da nije bilo Demokratskog centra, tko zna tko bi bio na čelu HDZ-a tada. Ne govorim o tome što je Sanader postao kasnije, ali on je tada bio reformski predsjednik.
Evo, na ovoj paneli i na prethodno održanoj često možemo čuti jedno ime – Franjo Tuđman. Svi njegovi suradnici, uključujući Vas, imaju samo pozitivne stvari za reći o njegovom liku i djelu, no danas u medijima možemo čuti brojne priče o 200 obitelji, autoritarnosti i korupciji obitelji Tuđman s jasnim ciljem da se dovede u pitanje ta pozitivna uloga bivšeg predsjednika. Što mislite kakvo je mišljenje o predsjedniku Tuđmanu danas u odnosu na 90e i što je Tuđman imao da je bio toliko voljen od strane šireg naroda i bliskih suradnika?
Sam predsjednik je jedna za mene potpuno pozitivna ličnost. Ja sam 10 godina bila njegova najbliža suradnica, savjetnica za odnose s javnošću i politička pitanja. Uvijek sam mu bila najbliži suradnik pa i u onim najtežim vremenima kad se razbolio. Otvorenu ću Vam reći, bio je genijalan kao strateg, geopolitičar, kao osoba koja je razumijevala povijesti, te brojne taktike, bilo vojne ili pregovaračke. I usmjeravao je. Ja sam kao mlada osoba bila u najvišoj politici. To je bila za mene ogromna prilika, ali i teret jer kad je vidio da se može na mene oslanjati, tereti su bili jako veliki. I rizici su bili veliki. On je, iskreno ću Vam reći, bio antitalent za ekonomiju, nije imao blage veze o tome. Privatizacija na primjer. Tu je slušao druge, i pustio je jednostavno da drugi naprave model privatizacije. Taj model ga je koštao imidža. Sve nepravilnosti tog modela pripisuju se njemu, a ne ljudima koji su ga stvarno napravili.
Ja sam bila nazočna kada se razgovaralo o tome hoće li se prihvatiti slovenski ekonomski model ili mađarski model. Mi smo prihvatili mađarski model pa smo prošli kako smo prošli. Tako su prošli i Mađari. No sve u svemu, kada pogledate kako je hrvatska mala i stalno sad možemo raditi paralelu s Ukrajinom. Situacija je slična, nije ista. Za razliku od Ukrajine, Hrvatska je bila razoružana, goloruka i nije joj bila pružena mogućnost da se brani. Danas se Ukrajina brani. Da smo imali samo 10% tog oružja, rat ne bi trajao dugo. A o podršci da ne govorim. Hrvatska kada je izglasala neovisnost nije priznala nijedna država.
Koliko su bile utjecajne i na koji način su djelovale strane tajne službe na području Hrvatske i BiH 90ih? Kruže razne priče o tome kako su britanske tajne službe radile na svađanju Bošnjaka i Hrvata zbog svojeg interesa. Koliko je to bilo prisutno? Prije svega, obavještajne službe bivše Jugoslavije bile su jake na ovim prostorima. Sjetimo se operacije Labrador, operacije Ram itd. Operacije s ciljem da se razori i destabilizira Hrvatsku. U BiH su interesi bili daleko veći i kompleksniji i tamo su dolazile službe diljem svijeta. Tu je dobro da je SAD bio jako zainteresiran za rješavanje situacije u BiH i to je korigiralo neujedinjenu politiku Europe. Sjetimo se kakva je bila politika Engleza, Francuza i Nijemaca na području BiH. Praktički se sve to anulira Američkom prisutnošću.
Zadnje pitanje; kako gledate na budućnost Hrvatske i, s obzirom na to da provodim ovaj intervju u sklopu portala koji se bavi studentskim temama, imate li neke savjete za hrvatske studente?
Uvijek sam optimistična u pogledu na Hrvatsku. Hrvatska je prešla ogromne korake. Bila sam svojevremeno i ministrica pravosuđa i znam što znači imati snagu pravne države te je prakticirati i jačati. Hrvatska ima velike potencijale. Mislim da smo puno toga mogli napraviti brže, kvalitetnije. Mnoge reforme uopće nismo ni pokrenuli. Jednostavno tu želim biti objektivna, ne želim kritizirati bez osnove. Želim govoriti o svemu ono što smo dobro napravili, ali puno toga još nismo ni krenuli raditi. Zato je i važno da to odradimo. Posebno je to važno za mlade ljude jer sam za da ostanu u Hrvatskoj i jednostavno izgrađuju ovu Zemlju. Ne znam. Hrvatska bi trebala napraviti jednu bazu, prvenstveno mladih ljudi, koji pokazuju određene talente za doprinos razvoju ovoj Zemlji. Nažalost takve baze nema pa nema ni strateškog razmišljanja o budućnosti mladih u ovoj Zemlji. #politika #glasstudenta #HAZ #intervju
Comments