Otkad pamtim, Njemačka je za nas Hrvate bila sinonim za "Obećanu zemlju". Brojni ljudi iz bivše Jugoslavije napustili su svoje domove i hrabro krenuli prema središtu Europe u potrazi za boljim životom. Stoga me posebno iznenađuje sve učestalije negativno oslovljavanje njemačkog gospodarstva, osobito u trenutku kada Hrvatska, ulaskom u Schengen i eurozonu, bilježi visoke stope rasta BDP-a te postaje sve privlačnija destinacija za investicije. Njemačko gospodarstvo, dugo smatrano „europskim motorom“, suočava se s nizom izazova koji dovode u pitanje njegovu otpornost i buduću stabilnost. Iako je Njemačka desetljećima bila sinonim za ekonomsku snagu, danas se sve češće postavlja pitanje je li njezino gospodarstvo u krizi.
Jedan od ključnih problema leži u stagnaciji industrijskog sektora, posebno automobilske industrije, koja je godinama bila nositelj njemačkog izvoza. S obzirom na globalnu tranziciju prema zelenijim tehnologijama, Njemačka se suočava s pritiskom da preoblikuje svoje industrijske temelje. Električna vozila i obnovljivi izvori energije nameću nove izazove, a njemačke kompanije su, prema nekima, zakasnile s prilagodbom. Čak je i Volkswagen, jedan od najvećih proizvođača na svijetu, upozorio na moguće otpuštanje radnika i zatvaranje proizvodnih linija. Planiraju uštedjeti 10 milijardi eura u naredne tri godine, što bi moglo rezultirati snažnom redukcijom broja radnih mjesta. Također, ovisnost o izvozu u velikoj mjeri, uključujući i usporavanje kineskog gospodarstva koje je jedan od glavnih trgovinskih partnera, čini Njemačku osjetljivom na globalne ekonomske promjene.
Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, koje se ne libe zadužiti kako bi potaknule rast i investirale u strateške sektore, Njemačka svoju fiskalnu politiku provodi oprezno. Njemačka vlada drži se pravila o uravnoteženom proračunu, poznatom kao "Schwarze Null" ili "crna nula", čime ograničava zaduživanje čak i u kriznim vremenima. Iako ova politika pruža stabilnost i izbjegava gomilanje duga, mnogi stručnjaci smatraju da ona koči rast. Usporedno, SAD su tijekom posljednjih nekoliko godina nastavile s masivnim ulaganjima u inovacije, infrastrukturu i digitalizaciju, dok Njemačka zaostaje u tom pogledu.
Ova kombinacija tehnološkog zaostajanja, industrijskih izazova i stroge fiskalne politike čini njemačko gospodarstvo ranjivijim nego što se to ranije činilo. S druge strane, hrvatsko gospodarstvo u prethodnim kvartalima bilježi zavidne stope rasta BDP-a. Po tom pitanju se nalazimo pri vrhu liste zemalja članica Europske Unije. No taj podatak treba uzeti s dozom opreza. Naime, Hrvatska koristi značajna sredstva iz Europskih fondova, a nastavi li najveće europsko gospodarstvo stagnirati, novac iz EU fondova će sve manje “kapati” u Lijepu Našu. Pitanje ostaje: hoće li Njemačka promijeniti svoj pristup i suočiti se s ovim izazovima na učinkovit način ili će europski motor usporiti na dulji rok?
Comments