Što je potrebno da te cura zavoli?

„Prožvakana tema. Sad ću ti ja reći što je potrebno“ – poslao mi je poruku jedan moj dobar prijatelj.

Razlog zašto prvo pišem o muškom odgovoru je vrlo jednostavan – razlikuje se od ženskih koji su više

„utopijske“ prirode nego što su realni. Ali u tome je i ljepota. O njima više u nastavku.

„Žene, cure, što više, sve ti one žele samo jedno, odnosno dvije stvari“ – te je nakon toga nastalo

iščekivanje jer nastavak poruke nije došao odmah. Ubrzo su se pojavili emojiji novca. „ Eto, reci mi ti

jel to tako ili nije? I da, osim para, još ti je jedna stvar bitna. Alatka. Ako imaš to dvoje, sve su tvoje!“

Očaran njegovom britkošću i iskrenošću, ipak sam se dao na razmišljanje. Je li zbilja takva površnost

jedan od uvjeta? Ponukan time, odlučio sam sljedeće – ispitati svoje prijateljice što one misle...

Odgovori koje sam dobio bili su zbilja svakakvi. Od nekih koji jesu površni, do nekih filozofskih

radova gdje sam sâm sebe pitao: „Je li zbilja bilo potrebno postavljati to pitanje?“ Prije odgovora i

analiziranja svega toga, htio bih samo istaknuti sljedeće, a to je: cure su zbilja otvorene za razgovor i

lako se otvaraju kada im postavite takvo pitanje. Stvarno je to fascinantno. Očekivao sam da će

naizgled vrlo intimno pitanje u njima izazvati neku nelagodu, da neće biti spremne odgovoriti mi

iskreno ili da će svoje odgovore frizirati. No, dogodila se, na moju sreću, potpuno suprotna stvar.

„Stvarno odlično pitanje. Treba biti neka posebna povezanost, ne samo fizička; da te nasmijava;

elokventan, kavalir, fascinantan, ambiciozan; da se osjećam sigurno, daj je svoj, iskren“ – kada sam

krenuo čitati ovaj odgovor, nije mi bilo dobro. Iz više razloga. Ovo je bio tek prvi odgovor, a toliko

sposobnosti, vještina i ostalih stvari treba zadovoljiti...

„Izgled, osobine, poštovanje, iskrenost, posvećenost; da me stvarno sluša, da nije djetinjast, da je

zafrkant, da nije teatralan; mora biti romantičan, ne smije biti pushy, muškast“ – opet toliko puno

atributa koje treba zadovoljiti. Već sam se krenuo pitati: „Pa zar je zbilja to sve potrebno???“

„Dobar, drag, da je svoj, da nije naporan“ – bio je jedan. „Brižan, pažljiv, da me voli“ – bio je drugi.

Ova su mi se dva odgovora svidjela. Bila su direktni i kratki. To je ono što svaki pravi muškarac želi i

voli čuti. Kratke i jasne, nedvosmislene i nesakrivene poruke. Crno na bijelo.

„Ono što je potrebno je da dečko bude najveći idiot prema curi i velike su vjerojatnosti da će se onda

ljubav razviti. Ili u prijevodu, potrebno je da se desi klik“ – to je zapravo fascinantno, kako je često

ignoriranje druge osobe put do „cilja“. Čudan je način na koji ženski mozak funkcionira. Ali da budem jednostavno iskren, i muški funkcionira na praktički identičan način po tom pitanju.

„Uopće ne znam postoji li odgovor na to pitanje. Ne možeš natjerati nekog da te voli, nije ništa

„samo“ potrebno i ljubav ne možeš tako objasniti jer, da je to tako jednostavno, da se može samo

vrlo lako objasniti što je potrebno, ne bi to onda ni bila ljubav“ – kada sam pročitao ovaj odgovor,

apsolutno sam shvatio bit svega ovoga i onoga što svi već znaju:

Kako odgovora na ovo pitanje, što je potrebno, nema. Ili, kako mi je još jedna prijateljica kratko

odgovorila – „Ne znam što je potrebno i da li je to uopće prava riječ.“ Zbilja, je li riječ 'potrebno'

dovoljno dobra? Ili prava? Postoji li uopće prava riječ, prave osobine, pravi događaji koji će na jedan

način potaknuti žensku osobu da se zaljubi? Ili je to splet slučajnih i sretnih okolnosti?

„Eto, to se samo dogodi. Potrebno je da se puno kockica posloži, ljubav je nepredvidiva; da bi nekoga

volio nema pravila i univerzalnog odgovora jer je ljubav slijepa, ali lijepa!“

Nakon svega ovoga mogao sam doći samo do jednog zaključka. A to je da nitko, pa ni one same,

odgovor na to pitanje ne znaju. Ali pravi odgovor krije se u prvom slovu svakog reda!!! Časna riječ!!!