Iako je Eurosong tjednima iza nas, euforija ne jenjava. Medijski prostor i dalje je prepun riječi hvale i oduševljenja za našeg Marka Purišića, drugoplasiranog na ovogodišnjem Eurosongu. Nakon što je Marko prvi put od uspjeha Hrvatske nogometne reprezentacije ujedinio srca svih Hrvata, potaknuo zajedništvo i na nekoliko tjedana odvratio pozornost od svih loših stvari u državi, bilo bi poželjno osvrnuti se na njegov put od Dore do finala Eurosonga i naučiti nekoliko važnih lekcija.
Lekcija broj 1: Naša prava vrijednost i trud neće uvijek biti prepoznati od strane drugih, ali je važno ostati svjestan sebe i svojih mogućnosti
Marko je sam napisao tekst pjesme koja je relevantna za mlade ljude u Hrvatskoj i koja je ogledalo nažalost tužne priče Hrvata koji trbuhom za kruhom odlaze u zemlje koje im mogu ponuditi bolju perspektivu. Dakle, sam je napisao pjesmu koja ima priču, uglazbio je s ostatkom svoje mlade ekipe te osmislio scenski nastup i kostime koji su također odraz hrvatske kulture i tradicije. Iza cjelokupnih nastupa na Dori, polufinalu i finalu Eurosonga, krije se samostalna ideja, rad i realizacija koji najprije nisu ni bili prepoznati od strane stručnog žirija u Hrvatskoj. Kakvu lekciju iz ovoga može naučiti svaki student koji ima osjećaj da unatoč trudu i zalaganju, njegov rad nitko ne prepoznaje, niti cijeni? Marko je stajao iza svoje pjesme i nastupa, bio je siguran da je dao sve od sebe i na kraju je cijela priča završila kako je završila - prepoznali su ga svi diljem Europe i osvojio je prvo mjesto po glasovima publike. Premda je svoj put započeo kao rezerva na Dori, nikada nije odustajao, bio je svjestan sebe i svojih mogućnosti te na kraju komentirao da je sretan svojim rezultatom iako nije osvojio prvo mjesto, čemu se cijela Europa nadala, a sretan je bio upravo jer je znao da je s njegove strane sve odrađeno bez greške i baš onako kako je zamišljao.
Lekcija broj 2: Nije loše biti izvan okvira
Hrvatski žiri Marka i njegovu pjesmu nije smatrao dovoljno kvalificiranom i kompetentnom za predstavljanje na Eurosongu. Svi se pitamo koji su bili kriteriji za takav zaključak, ali činjenica je ta da je Marko bio rezerva. Marko je bio svoj, autentičan i na Dori je htio predstaviti nešto što se ne uklapa u dosadašnja očekivanja. Definitivno je izašao iz okvira dosad viđenog, očekivanog i “ziherice”, čak su i eurovizijski fanovi iz drugih zemalja komentirali kako nisu očekivali da bi Hrvatsku mogla predstavljati pjesma koja nije balada. Istina, takvo uočavanje vrijedi i za prošlu godinu i osebujni Let 3, ali složit ćemo se svi da je ovaj Eurosong za nas Hrvate ipak bio najposebniji ikad. Zaključno, važno je ostati dosljedan sebi i svojoj ideji, a netko će to već prepoznati.
Lekcija broj 3: Nije svaki uspjeh “preko veze”
Nećemo ulaziti u to što se dogodilo s bodovima žirija u finalu, zašto je Nemo izvođač koji je dobio najviše 12-ica u povijesti održavanja natjecanja, što se točno desilo s Izraelom i sve ostale popratne stvari koje su u najmanju ruku bile čudne i može se reći, duboko politizirane. Na kraju je najvažnije ono što je sam Marko rekao, da mu neće na koncerte dolaziti žiri, nego publika čija srca je osvojio. Premda Baby Lasagna nije osvojio prvo mjesto i postigao taj “uspjeh”, dobio je puno više od toga, a to je potvrda da ga publika kao glazbenika i osobu obožava.
Lekcija broj 4: Budite autentični!
Baby Lasagna postao je sinonim za autentičnost, kada čujemo njegovo ime, na pamet nam padaju mačke, tabletići, Office, otvoreni dijalog o poštivanju obiteljskih vrijednosti i vjeri u Boga. Rijetko tko bi se usudio predstaviti široj javnosti onakav kakav uistinu je, a Marko nam je svima dokazao koliko je autentičnost rijetka i podcijenjena. Esencijalno je u životu biti dosljedan sebi, bez prilagođavanja ili pristajanja na išta s čime se ne poistovjećujemo. Autentičnost otvara mnoga vrata, a na Markovom primjeru vidjeli smo kako ga je na dočecima u dva grada dočekalo preko 20 000 ljudi koji nisu došli s njim slaviti to što je drugoplasirani, već mu zahvaliti na njegovoj dosljednosti sebi i predivnom predstavljanju Hrvatske u Europi i šire. Zanimljivo je uočiti da Švicarski predstavnik, ujedno i pobjednik, nije rasprodao karte za svoj koncert, dok je Baby Lasagna rasprodao tri Šalate za manje od 12 sati, a daljnje komentiranje nije niti potrebno.
Od cijele Eurosong priče može se naučiti štošta i primijeniti na život - trofeji i titule su ponekad prolazni i nevidljivi, a važnije je ono između. Zadržite svoju autentičnost, ne pristajte na prilagođavanja koja vam stvaraju nelagodu i ako netko sada ne vidi i ne cijeni vaš trud, ne brinite, u pravo vrijeme i na pravom mjestu, zasluge će biti validirane. Jednako tako, usudite se gledati iznad obzora te izaći izvan okvira tuđih očekivanja, jer za uspjeh je uistinu samo nebo granica!
Comments